društvo s ograničenom odgovornošću Zagreb, Ljudevita Farkaša Vukotinovića 2 PROGRAM GOSPODARENJA ŠUMAMA I ŠUMSKIM ZEMLJIŠTEM

Transkripsi

1 društvo s ograničenom odgovornošću Zagreb, Ljudevita Farkaša Vukotinovića 2 Uprava šuma Podružnica Vinkovci Odjel za uređivanje šuma PROGRAM GOSPODARENJA ŠUMAMA I ŠUMSKIM ZEMLJIŠTEM UNUTAR ZAŠTIĆENOG KRAJOLIKA VUKA GJ DUBRAVE ODJELI 1-16 ŠUMARIJA VUKOVAR Važi od g. do g.

2 S A D R Ž A J Uvod 3 I Opis šuma i šumskih zemljišta unutar zaštićenog krajolika Vuka 3 1. Povjesni podaci 3 2. Prirodne značajke Zemljipisni položaj Orografske i hidrografske prilike Geološka podloga i tlo Klima Vegetacija Ekološko-gospodarski tipovi Općekorisne funkcije šuma 22 II Dosadašnje gospodarenje šumama i šumskim zemljištima unutar zaštićenog krajolika Vuka Prikaz gospodarenja šumama i šumskim zemljištima i sklopu zaštićenog krajolika s bilancom po odsj Šumskouzgojni radovi - PBR Radovi zaštite šuma Iskorištavanje drvne zalihe (etat) Iskorištavanje nedrvnih šumskih proizvoda Šumske prometnice Podaci o divljači Propadanje šuma FSC certifikat 41 III Sadašnje stanje šuma i šumskih zemljišta u zaštićenom krajoliku Površina Drvne zalihe i prirasti u zaštićenom krajoliku Opis uređajnih razreda Zdravstveno stanje 65 IV Buduće gospodarenje šumama i šumskim zemljištima u sklopu zaštićenog krajolika Cilj i način gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u sklopu zaštićenog krajolika Ekološka mreža Zaštićeni krajolik Mjere i uvjeti zaštite prirode sukladno posebnom propisu Šumskouzgojni radovi Određivanje etata Etat glavnog prihoda Etat prethodnog prihoda Zaštita šuma Lovno gospodarenje Gospodarenje faunom Iskorištavanje nedrvnih šumskih proizvoda Opis staništa i sastojina 90 V Vrijeme sječe i izvlačenja iz šume 224 VI Usklađenost Programa s Prostornim planom županije 224 VII Usklađenost Programa s Uvjetima zaštite prirode 225 2

3 UVOD Temeljem članka 13. stavak 3. Zakona o zaštiti prirode ( Narodne novine br. 30/94 i 72/94), članka 14. stavak 1. točke 10. alineja a i f) i članak 67. Statuta Županije vukovarsko-srijemske ( Službeni vjesnik broj 4/94 i 9/95), čl. 20. i 59. Poslovnika o radu Županijske skupštine ( Službeni vjesnik br. 7/94), a uz prethodnu suglasnost Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša klasa: 612/07/98-01/665; Ur. br VM-99-6 od 1. travnja i mišljenja Hrvatskih šuma javnog poduzeća za gospodarenje šumama i šumskim zemljištem u Republici Hrvatskoj, p.o. Zagreb Ur.br JR/ od 8. veljače godine, Skupština Vukovarsko-srijemske županije donijela je na 15. sjednici 18. lipnja godine O D L U K U O PROGLAŠENJU ZAŠTIĆENOG KRAJOLIKA VUKA Klasa: /99-01/02, Ur.br. 2188/ od 18. lipnja godine Šume i šumska zemljišta zaštićenog krajolika sastavni su dio gospodarske jedinice Dubrave (odjeli 1-16) kojom gospodari šumarija Vukovar. I OPIS ŠUMA I ŠUMSKIH ZEMLJIŠTA UNUTAR ZAŠTIĆENOG KRAJOLIKA VUKA 1. POVJESNI PODACI Za vrijeme Vojne krajine, koju je ustrojila Austro-ugarska monarhija kao vojnoobrambeni sustav duž turske granice, ove šume bile su prašumskog tipa. Šume su bile carsko vlasništvo, a korištene su od strane vojne uprave za podizanje utvrda, mostova, ograda i za ogrijevno drvo. Da bi se spriječilo prekomjereno pustošenje šuma i uvelo nekakav red u gospodarenju carskim šumama u Vojnoj krajini, carica Marija Terezija izdala je godine poseban red i instrukciju, a već godine i novi šumski red o čuvanju, zaštiti i uzgajanju šuma. Propisi šumskog reda i dalje se usavršavaju kao npr. u godini kada je za te šume propisano potrajno gospodarenje. U to vrijeme iz ovih šuma dobivali su se novčani prihodi od žirovine, paše, pepelarenja, paljenja ugljena i proizvodnje hrastovih dužica za francusko i njemačko tržište. 3

4 Novo, značajno, doba za šume i šumarstvo uopće nastupilo je od godine kada je razvojačena Vojna krajina i kada su sve šume na njenome području podijeljene na dva, po vrijednosti jednaka dijela: od kojih je jedan pripao državi, a drugi krajiškim imovnim općinama (BIO) koje su osnovane godine. U širem smislu riječi, kada je u pitanju historijat, sa povijesnog motrišta ovim područjem je upravljala Austrijska dvorska komora. Godine Vukovar s okolicom (uključivši naravno i šume) dane su grofu SISTEINU od strane austrijskog cara. Grad Vukovar i sve posjede ovaj grof je prodao godine njemačkom grofu ELTZU pod čijom upravom je bilo sve do kraja Drugog svjetskog rata. Grof je nastojao dobiti što veću korist kako iz poljoprivrednih tako i šumskih površina, pa iz toga vremena datiraju velika krčenja i njihovo pretvaranje u livade, pašnjake i poljoprivredne površine. S druge strane pod utjecajem naprednog zapadno-europskog šumarstva, grofovski šumari (uglavnom stranci), nastojali su povećati ekonomičnost šuma koje na ovom području daju dobre prinose. Za šume grofovije ELTZ prva gospodarska osnova izrađena je godine prema kojoj su mješovite sastojine manje vrijednih vrsta pretvarane u tzv. čiste hrastike (zbog i tada visoke cijene hrastovine), te uz istovremeno povećanje površina pod crnim orahom. Zbog čestih napada gubara i zlatokraja (naročito u periodu godine) odustalo se od čistih hrastovih sastojina, te se posvetilo više pažnje podizanju kulture bagrema, crnog oraha po sistemu šumsko-poljsko gospodarenja. Imovne općine ukinute su krajem godine odredbom tadašnje NDH čime su ukinuta i sva dotadašnja pravoužitnička prava. Po završetku II svjetskog rata nova vlast potvrdila je godine ovo ukinuće te su šume gospodarske jedinice Dubrave postaju općenarodna imovina pod upravom Okružnog narodnog odbora u Slavonskom Brodu. Te godine vrši se "brza inventarizacija" šuma radi što bržeg određivanja šumskih površina i šumskog fonda. Od godine ova gospodarska jedinica je pod upravom šumarije Vukovar. Krajem godine na temelju Zakona o šumama, a na političko-teritorijalnim načelima osnivaju se Šumsko privredna područja u Hrvatskoj. Za ta područja ponovno se formiraju šumarska gospodarstva. Razdoblje 60-tih godina prošlog stoljeća obilježava konverzija (krčenje) manje vrijednih klasičnih šuma te njihovo prevođenje u plantaže topola (oko 5000 ha plantaža ili kultura brzo-rastućih šuma uglavnom ea. topola). Ovaj veliki zadatak pratila je i poljoprivreda, jer su topole tražile obradu zemljišta, pa je u tom smjeru bila orijentirana i mehanizacija. U šumskoj proizvodnji udomaćuje se motorna pila i traktor. 4

5 Nakon brojnih reorganizacija šumarstva u razdoblju od do godine na temelju Zakona o šumama s primjenom od 1. siječnja godine, provedena je nova, posljednja reorganizacija šumarstva u cijeloj Hrvatskoj kojom se ukidaju dosadašnja šumskogospodarska područja, a formira se jedinstveno šumskogospodarsko područje na teritoriju cijele Republike Hrvatske, kojim gospodari trgovačko društvo Hrvatske šume. Šumarija Vukovar koja neposredno gospodari šumama ove gospodarske jedinice pripada Upravi šuma Podružnica Vinkovci. Odlukom o proglašenju zaštićenog krajolika Vuka godine šumski predjeli Asađ, Buđak i Šomođ proglašavaju se zaštićenim dijelom prirode, te od tada u njima prestaje intenzivna gospodarska aktivnost. 2. PRIRODNE ZNAČAJKE Položaj zaštićenog krajolika Vuka 5

6 2.1. ZEMLJOPISNI POLOŽAJ Zaštićeni krajolik Vuka obuhvaća dio toka rijeke Vuke od stacionaže m do m (željeznički most u Gabošu) riječnog toka sa šumama hrasta lužnjaka, običnog graba, bagrema, poljskog jasena, cera i crnog oraha, te vlažne livade čiji se pojas proteže do obradivih površina s jedne i druge strane rijeke Vuke između Gaboša i Tordinaca ukupne površine od 694,81 ha na k.o.antin k.č. br. 497, 498, 991, 992, 994, 996, 997, 998, 999, 1016, 1017, 1019, 1020, 1030, te dijelovima čestica 995, 1007, 1008, 1022; na k.o. Gaboš na k.č. br. 321/1, 322/1, 322/2, 744, 753; na k.o. Tordinci na k.č. br. 732, 733, 734, 735, 745, 747, 748, 749, 750, 751, 752, 753, 754, 756, 757, 758, 759, 760, 761, 762, 763, 765, 769, 770, 771, 772, 773, 774, 775, 776, 777, 778, 779, 780, 783, 785, 786, 787, 788, 789, 790, 791, 792, 794, 1623, 1624, 1687 i dijelovima čestica 735, 736, 737, 738, 741, 746, 755, 767, 773, 781, 782, 784, 789, 791, 793, 793, 795; te na k.o. Ostrovo na k.č. br. 319, 320, 321, 322, 784, 930. Šume zaštićenog krajolika su jedan šumski kompleks međusobno razdvojeni rijekom Vukom, a nalaze se između sela Antin, Gaboš i Tordinci. Ovim šumama i šumskim zemljištem obuhvaćena su tri šumska predjela: Asađ (odjeli 1-6), Buđak (odjeli 7-9) i Šomođ (odjeli 10-16) gospodarske jedinice Dubrave kojom gospodari tvrtka Hrvatske šume d.o.o OROGRAFSKE I HIDROGRAFSKE PRILIKE Šume i šumska zemljišta zaštićenog krajolika Vuka nalaze se na prijelazu iz Đakovačkog u Vukovarski Ravnjak. Obuhvaćeni šumski kompleks ispresjecan je rijekom Vukom u koju se ulijevaju veći ili manji kanali koji odvodnjavaju susjedne poljoprivredne odnosno šumske površine GEOLOŠKA PODLOGA I TLO Geološka podloga Šume i šumska zemljišta zaštićenog krajolika Vuka nalaze se na aluvijalnim nanosima (Qal) iz kvartara. Osnovna karakteristika aluvijalnih nanosa je velika heterogenost u horizontalnom i vertikalnom smislu, tj. izražena izmjena različitih slojeva različite granulacije i boje od sive, sivosmeđe, smeđe pa i crvenkaste. U donjim vodenim 6

7 tokovima prevladavaju ilovače, muljevi i prašnasti materijali, dok prema gore dolaze pijesci, a često i šljunci, te čak i nepravilno kršje raznih stijena. Aluvijalna područja često su i plavljena, pa u neku ruku predstavljaju katkad i močvarna područja. U principu aluvijalni nanosi imaju relativno visoku podzemnu vodu, koja kapilarnim gibanjem prema površini ima velikog utjecaja na vegetaciju. Tlo Tipovi tala koja su obrasla šumama ili se nalaze u kategoriji neobraslih proizvodnih šumskih zemljišta, a obuhvaćeni su zaštićenim krajolikom Vuka jesu: - lesivirano tlo (luvisol) - zastupljen na 451,59 ha, - ritska crnica (humoglej) - zastupljena na 28,39 ha. LESIVIRANO TLO - LUVISOL Luvisoli se stvaraju na ilovastim supstratima ili na stijenama čijim raspadanjem može nastati dublji ilovasti profili. Najčešći supstrat je les, zatim stari aluvijalni i jezerski nanosi, glečerski nanosi i drugi. Riječ "luvisol" je latinskog podrijetla, a dolazi od riječi luo - isprati, što ističe bitnu karakteristiku ovog tla (ispiranje gline). Luvisoli su vezani za humidne regije, u kojima se mogu formirati descedentni tokovi vode. Budući da se luvisoli nalaze pretežno na zaravnjenim terenima (najviše na starim riječnim terasama) i u nizinskim pojasevima, njihovu prirodnu vegetaciju čine najčešće hrastove, a rjeđe bukove šume. Ispiranje gline iz gornjih horizonata (E horizont) vrši se kroz krupnije pore i pukotine, odnosno izražena je debazifikacija i acidifikacija, pa je glavni proces peptizacija i ispiranje koloidne frakcije - lesivaža. Tako se diferencira aluvijalni i iluvijalni argibivični horizont. U vlažnim i bazama siromašnim uvjetima, stvara se u našim područjima pretežno ohrični humusno akumulativni horizont. Sklop tla je A-E-Bt-C (ili R). RITSKA CRNICA (HUMOGLEJ) Ritska crnica zauzima pretežno priterasni dio poloja i depresije na prvoj natpolojnoj terasi, gdje se također osjeća kolebanje nivoa podzemne vode u svezi s promjenom vodostaja. I u depresijama centralnog dijela poloja, može se javiti ritska crnica. Supstrat u ovom dijelu poloja je ilovast do glinovit. U dolinama naših velikih rijeka u Panonskoj nizini, kao i u dolinama srednjoeuropskih rijeka, u ovom dijelu poloja, a naročito u depresijama prve natpolojne terase, velik značaj ima i pretaloženi les. Podzemna voda u ovom dijelu poloja je najviša i zajedno s poplavnom vodom prouzrokuje suficitno vlaženje čitavog profila u toku većeg dijela godine. 7

8 Iako suficitno vlaženje čitavog profila traje veći dio godine, u vrijeme niskih vodostaja (kasni ljetni period) dolazi do isušivanja humusnog horizonta, pa anaerobnu transformaciju organskih materija zamjenjuje intenzivna aerobna transformacija koja vodi stvaranju zrelog humusa. Procesi aerobne transformacije su naročito pospješeni poslije kopanja drenažnih kanala, koji znatno skraćuju period suficitnog vlaženja. Procesi oglejavanja u ovom dijelu poloja najviše su izraženi, a pošto je amplituda kolebanja podzemne vode ovdje dosta velika (može iznositi i više od 100 cm), Gso horizont koji se podudara sa zonom kolebanja, daje dominantni pečat procesu oglejavanja u ritskoj crnici. Proces ispiranja karbonata iz površinskih slojeva u Gso pothorizontu, gdje se akumuliraju konkrecije, također je ovdje zastupljen. Humusni horizont ritske crnice je najčešće debljine cm. U karbonatskim varijantama humusni horizont ima crnu boju i sitno grudastu do grudastu strukturu. U bezkarbonatnim varijantama on ima jače naglašenu sivu nijansu u boji i obično poliedričnu strukturu. Najglinovitije varijante, koje su obično bezkarbonatne, imaju antracitno crnu boju i prizmatičnu strukturu. Iza humusnog horizonta može postojati i prijelazni A/Gso horizont u kojem se mogu naći veće ili manje akumulacije konkrecija CaCO 3, a znakovi oglejavanja u obliku mazotina su uvijek prisutni. Podhorizont Gso, koji dalje slijedi proteže se do dubine veće od 100 cm. On također sadrži konkrecije i znakove oglejavanja (mazotine). Opterećenost tla onečišćivačima Tlo kao otvoreni prirodni sustav naprestano je izloženo utjecajima raznih tvari koje kroz njega samo prolaze, u tlu se transformiraju, ili djelomice zadržavaju. U novije vrijeme, te u specifičnim uvjetima sve više dolazi do uključivanja u pedosferu većih količina (koncentracija) novih tvari koje onečišćuju tlo, izazivaju zagađenja pa i destrukciju pojedinih sistema u tlu, odnosno prenose štetne učinke na organizme, vodu i zrak te tako ugrožavaju cjeloviti ekosustav ili neke njegove dijelove. Izvor štetnih tvari antropogenog porijekla velikim dijelom jest povećana upotreba kemijskih sredstava (mineralna gnojiva i pesticidi) u poljoprivredi, nešto manje u šumarstvu. Industrijska proizvodnja (osobito kemijska industrija) i njezini nusprodukti, energetska postrojenja, prometala, otpadne vode, sredstva za pranje i čišćenje te radionuklearni otpad, pridonose onečišćenju tla. Tvari kao što su sumporni i dušični oksidi, sulfati, sulfidi, nitrati, fotooksidanti, i teški metali dolaze zračnim gibanjima čak iz vrlo udaljenih područja i putem oborina dospijevaju u tlo, te istovremeno štetno djeluju i na zdravlje ljudi, faunu, vode, zgrade, spomenike kulture i ostale objekte, prinos poljoprivrednih kultura i dr. 8

9 S obzirom na udaljenost većih industrijskih područja, šumama u sklopu zaštićenog krajolika Vuka ne prijeti direktna opasnost zagađenja od navedenih opasnih onečišćivača. No, ovim šumama prijeti velika opasnost od zagađenja tla negativnim utjecajima kemijskih spojeva koji se upotrebljavaju radi poboljšanja poljoprivedne proizvodnje (pesticidi, umjetna gnojiva i dr.), kao i spojeva koji se koriste za kemijsku njegu mladih sastojina. Onečišćenje šumskih tala Republike Hrvatske počelo se tek odnedavno sagledavati. Radi rješavanja ovog problema naša se zemlja povezala sa Europskom unijom čije zemlje članice sustavno prate parametre u sklopu programa "Umiranje šuma" na našem kontinentu. Na bioindikacijskim točkama, koje su postavljene na razmacima 16x16 km motri se fenološko stanje šuma s jedne i sadržaj raznih elemenata u tlu kao što su: dušik, fosfor, kalij, kalcij, magnezij, cink, mangan, bakar, olovo i drugi teški metali s druge strane. Na biotočkama, koje su postavljene na razmacima 4x4 km motri se samo fenološko stanje šuma. Na području zaštitnog krajolika Vuka nepostoje ni biotočke ni bioindikacijske točke KLIMA Šume svojim životnim procesima obavljaju značajno klimatsko - zaštitnu funkciju. Ona ublažava klimatske ekstreme, dok u većim prostorima osigurava izmjenu zraka te sprečava pojavu hladnih zračnih strujanja. Šuma ljeti povećava vlažnost zraka, ali i njegovu turbulenciju u više slojeve atmosfere. Šume ove gospodarske jedinice nalaze se na području umjereno kontinentalne klime, a prema indeksu efektivnosti oborina pripadaju subhumidnoj klimi. Karakteristika ove klime su izrazite zime i nagli porast temperature u prvom dijelu godine. Premda su količine oborina relativno jednolično raspoređene na cijelu godinu, treba naglasiti da najsuši dio pripada hladnom (zimskom) dijelu godine. Gore navedene činjenice ćemo podkrijepiti stanjem meteoroloških podataka (razdoblje god.) za meteorološku postaju Gradište kraj Županje, koje je obradio Državni hidrometeorološki zavod Republike Hrvatske, a čija zračna udaljenost od zaštitnog krajolika Vuka iznosi 23 km. Temperatura zraka Temperatura zraka, uz količinu oborina najznačajniji je klimatski element koji uvjetuje horizontalnu i vertikalnu razdiobu vegetacije. 9

10 U tablici prikazane su srednje mjesečne, te srednja godišnja temperatura zraka u stupnjevima Celsiusa. I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Godišnji prosjek 0,31 2,3 7,0 11,4 16,5 19,6 21,1 20,7 16,7 11,3 5,6 1,7 11,2 Apsolutna maksimalna temperatura zraka na meteorološkoj postaji Gradište u promatranom periodu je zabilježena u srpnju godine sa vrijednošću od 40,2 0 C, dok je apsolutni minimum zabilježen u siječnju godine sa vrijednošću od 25,0 0 C Oborine Klima nekog kraja najbolje je okarakterizirana razdiobom oborina tijekom godine. Oborine posredno ili neposredno utječu na broj ili veličinu vodotoka, njihovu izdašnost u tijeku godine, na visinu podzemnih voda i vlažnosti tla, te na horizontalnu i vertikalnu razdiobu vegetacije. Manjak oborina i dulje trajanje sušnih perioda pogoršava izgled vegetacije nekog kraja za razliku od onog područja u kojem su obilne oborine uzrokovale bujan razvoj vegetacije. U tablici prikazane srednje mjesečne i ukupne godišnju količinu oborina u promatranom razdoblju u mm. I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Ukupno godišnje 40,5 36,2 41,8 54,4 66,0 81,6 73,7 66,9 57,0 58,7 59,7 49,1 668,2 Količina oborina je prilično jednolično raspoređena na cijelu godinu, iako najviše oborina padne u ljetnim mjesecima, a najmanje zimi. Prema Köppenovoj klasifikaciji klima promatranog područja spada u Cfwbx tip klime, gdje C označava umjereno toplu klimu (gdje se srednja temperatura najhladnijeg mjeseca nalazi u intervalu od 3 0 C i 18 0 C), a f označava uglavnom jednolični raspored oborina tijekom godine. Slovo w ukazuje na nepostojanje izrazito sušnog perioda, a također i da se razdoblje sa najmanjim količinama oborina nalazi u zimskim mjesecima. Pošto najtopliji mjesec srpanj ima srednju temperaturu ispod granične temperature od 22 0 C (u Gradištu ona iznosi 21,1 0 C) ovoj klasifikaciji dodano je slovo b. Budući da maksimum oborina padne u mjesecu lipnju tj. na prijelazu iz proljeća u ljeto klasifikacija još dobiva oznaku x. Osim toga klime tipa x manifestiraju svoje prijelazno značenje i time, što se temperatura najtoplijeg mjeseca (srpanj) kreće u blizini granice od 22 0 C, što u potpunosti vrijedi za ove krajeve. 10

11 Relativna vlažnost zraka To je meteorološki element koji pokazuje do kojeg je postotka zrak zasićen vodenom parom pri određenoj temperaturi zraka. Vlaga u zraku ima veliki utjecaj na proces isparavanja sa zemljišta i biljaka, te na promjenu vodenog kapaciteta u stanicama biljnog tkiva. Povoljni uvjeti za rast biljaka su uz relativnu vlažnost zraka između 50% i 90%. U tom se rasponu s povećanjem vlažnosti zraka povećava i fotosinteza. Naime, pri vrlo visokoj relativnoj vlažnosti onemogućena je transpiracija, što nije povoljno ako ljeti zasićenost zraka vodenom parom potraje dulje vrijeme. S druge strane, niska relativna vlažnost uzrokuje pojačan gubitak vode iz biljaka transpiracijom i smanjuje fotosintezu, pa biljka vene i suši se, ako se voda ne može nadoknaditi iz tla. S obzirom na relativnu vlažnost zraka, područje ove gospodarske jedinice pripada kontinentalnom tipu, kod kojeg temperatura zraka djeluje jače na relativnu vlažnost nego stvarna količina vodene pare u zraku, pa stoga minimum nastupa u toplom, a maksimum u hladnom dijelu godine. Relativna je vlažnost naime u obrnuto proporcionalnom odnosu spram temperature zraka, te nadalje ovisi i o geografskoj širini, reljefu, te ima svoj dnevni i godišnji hod. Srednje mjesečne i srednju godišnju vrijednost relativne vlažnosti zraka u % donosimo u slijedećoj tablici. I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Godišnji prosjek Mraz Mraz nastaje sublimacijom vodene pare uslijed noćnog ohlađivanja pri vedrom i tihom vremenu kad su temperature zraka ispod 0 0 C. To su zapravo ledeni kristali u obliku ljuskica, iglica,perja ili listića na predmetima na tlu. Osim zimi, mraz se može pojaviti u jesen (rani mraz -nanosi manju štetu, jer se višegodišnje biljke pripremaju za zimsko mirovanje, a jednogodišnje biljke su najčešće završile svoj razvoj), i proljeće (kasni mraz - opasniji je i može nanijeti velike štete biljkama, jer tada počinje vegetacijsko razdoblje). Srednji mjesečni i ukupni broj dana s mrazom donosimo u slijedećoj tablici. I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Ukupno godišnje

12 Snježni pokrivač Kao dan sa snježnim pokrivačem podrazumijeva se dan kada je tlo u 7 sati jednoliko pokriveno snijegom visine barem 1 cm. Snijeg daje potrebnu zaštitu od mraza ozimim usjevima u poljoprivredi, osim toga daje zalihu vode u tlu koja je potrebna vegetaciji u suhim proljetnim mjesecima. Zaštitno djelovanje snježnog pokrivača objašnjava se njegovom slabom vodljivošću topline koje je 10 puta manja od vodljivosti topline tla, s napomenom da se toplinska vodljivost mijenja u ovisnosti o temperaturi i gustoći snijega. Prosječan broj snježnih dana po mjesecima i ukupno godišnje prikazujemo u slijedećoj tablici. I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Ukupno godišnje Vjetar Vjetar je posljedica strujanja zračne mase s područja visokog na područje niskog tlaka, što je u direktnoj vezi s temperaturnim stanjima zračnih masa. Što su te razlike veće,to su veće i brzine, te jačine vjetra. Vjetar posredno ili neposredno utječe na temperaturni režim zraka, na sadržaj vodene pare u zraku, te na intenzitet evapotranspiracijskih procesa. Vjetrulja (ruža vjetra) u brojčanim pokazateljima (%) prikazana je u slijedećoj tablici. N NNE NE ENE E ESE SE SSE S SSW SW WSW W WNW NW NNW C 5,8 3,0 5,2 4,0 11,2 6,1 6,3 2,3 6,3 4,1 6,8 4,7 12,2 6,4 9,8 4,6 1,2 Tablica pokazuje da su vladajući vjetrovi na razmatranom području zapadnog i sjeverozapadnog, te istočnog smjera. Na tišinu (C) odnosi se samo 1,2% (100,0% - 98,8% = 1,2%). Naoblaka Važnost ovog meteorološkog elementa je u tome što svojim utjecajem spriječava zagrijavanje tla i atmosfere, odnosno utječe na temperaturno stanje prizemnog sloja zraka, kao i onog na većim visinama. Pod naoblakom razumijevamo pokrivenost neba oblacima koja se izražava skalom od 0 (nebo potpuno vedro) do 10 (nebo potpuno zastrto oblacima). 12

13 Teoretsko tumačenje pojedinih meteoroloških pojmova preuzeto je iz studije: "Osnovne termičke i oborinske prilike na području Hrvatske" - Državni hidrometeorološki zavod, sektor za meteorološka istraživanja, Zagreb, listopad godine. Klimadijagram Budući da su glavni klimatski elementi sa sinekološkog gledišta vrlo značajni za razvoj i opstanak biljnih zajednica, njih ćemo sažeto prikazati u klimadijagramu H. Walter-a jer daje sažetak skoro svih klimatskih podataka za istraživano područje. a = meteorološka stanica b = nadmorska visina stanice (m) c = broj godina (period) motrenja d = srednja godišnja temperatura zraka ( 0 C) e = srednja godišnja količina oborina (mm) f = srednje mjesečne temperature zraka ( 0 C) g = vlažno (humidno) razdoblje h = razdoblje suhoće i = srednje mjesečne količine oborina (mm) j = mjeseci sa srednjim minimumom temperature zraka ispod 0 0 C k = apsolutni maksimum temperature zraka ( 0 C) l = apsolutni minimum temperature zraka ( 0 C) m = srednja temperatura zraka vegetacijskog razdoblja ( 0 C) 13

14 2.5. VEGETACIJA Šumske zajednice obuhvaćene zaštićenim krajolikom Vuka su: - šuma poljskog jasena s kasnim drijemovcem - zastupljena na 28,39 ha, - šuma hrasta lužnjaka i velike žutilovke s rast. šašem - zastupljena na 3,68 ha, - šuma hrasta lužnjaka s vel. žutilovkom i žestiljem - zastupljena na 37,85 ha, - šuma hrasta lužnjaka i običnog graba s cerom - zastupljena na 410,06 ha. ŠUMA POLJSKOG JASENA S KASNIM DRIJEMOVCEM Leucoio-Fraxinetum angustifoliae Glavač Poljski jasen (Fraxinus angustifolia Vahl) i njegov areal prvi je opisao za našu zemlju Fukarek (1948). Iz njegovih radova jasno se vidi pridolazak i ekološki zahtjevi poljskog jasena. Najvažniji faktori koji uvjetuju razvoj asocijacije u prvom redu su mikroreljef, te s njim u vezi stagnantna i podzemna voda (jer izravnih poplava Save više nema) i tlo koje može biti bazične do kisele reakcije. U orografskom pogledu fitocenoza zauzima najniže, odnosno najvlažnije terene - bare i tanjure, nadmorske visine oko 81 metar. Tanjur je otvorena ili zatvorena udubina u tlu. Voda se iz viših tanjura slijeva u niže (otvoreni) ili se iz njih uopće ne može iscijediti (zatvoreni), pa odatle nestaje tek isparavanjem. Na tom području bare su dublji tanjuri u kojima se oborinska voda iz susjednih terena skuplja i tu stagnira, a nestaje tek isparavanjem. U takvim plićim barama i tanjurima razvija se od prirode tipična šuma poljskog jasena. Jasen se, naime, privukao do krajnje granice mogućnosti opstanka šume (barska granica šume). Bare koje leže u većim udubljenjima nisu obrasle šumskim drvećem. Na takve terene vrlo često je unašan američki jasen naknadnim popunjavanjem. Zbog jačeg isušivanja terena područja na kojem se javlja ova zajednica, te snižavanja razine podzemne vode, vidljiva je i u ovoj zajednici tendencija prelaza u zajednice hrasta lužnjaka. Osim dominirajućeg poljskog jasena, primješan je u sloju drveća i američki jasen, a pridolaze i vez, bijela topola, bijela vrba, crna joha i rubno poneki hrast lužnjak lošeg habitusa. Sloj grmlja najčešće izostaje, a obilno je razvijeno hidrofilno prizemno rašće: Carex riparia (obalni šaš), Carex vesicaria (žuti šaš), Caltha palustris (kaljužnica), Leucoium aestivum (drijemovac), Mentha aquatica (metvica vodena), Euphorbia palustris (mlječika močvarna, Urtica radicans (kopriva) i dr. Šuma poljskog jasena je izrazito monotipska pa je zbog toga i priljev organske tvari od otpadnog lišća i grančica u tijeku godine bio najniži između svih fitocenoza toga 14

15 područja, te je iznosio 3080 kg/ha u spačvanskom bazenu, a 4370 kg/ha u lipovljanskim šumama. Mnogo veća količina (za 1300 kg) listinca u lipovljanskim šumama pripisuje se optimumu fitocenoze koji se nalazi upravo tamo oko Lipovljana i Jasenovca, gdje su obrast i sklop mnogo veći. ŠUMA HRASTA LUŽNJAKA I VELIKE ŽUTILOVKE S RASTAVLJENIM ŠAŠEM Genisto elatae-quercetum roboris caricetosum remotae Horvat Slavonska šuma, odnosno šuma hrasta lužnjaka i velike žutilovke s rastavljenim šašem proteže se mozaičnim rasporedom u nizinskom dijelu Hrvatske uz glavne rijeke Savu i Dravu i njihove pritoke. Nalazimo je rasprostranjenu u Pokuplju, pored Odre, u Posavini i Podravini. Navedenu subasocijaciju I. Horvat (1938.) smatra tipskom šumom slavonske ravnice. Razvija se u nizinama toga područja, koje većim dijelom poplavljuje indirektne poplave ili stagnirajuća površinska voda. U vertikalnom smislu nalazi se nešto niže od lužnjaka i običnoga graba, ali se na nju nadovezuje izravno ili preko šume lužnjaka s velikom žutilovkom i žestiljem ili preko šume lužnjaka i velike žutilovke s drhtavim šašem. Matična podloga je pretaloženi "močvarni prapor", gdje se razvija mineralnomočvarno umjereno izraženo tlo, slabo kisele do praktično neutralne reakcije (ph = 6,00-6,50). Klima je u širem smislu umjereno kontinentalna. Razina podzemne vode ostaje preko cijele godine dosta visoka i kreće se od 1 do 3 metra. Voda stagnira na površini vrlo dugo (lipanj, srpanj), tj. sve dok se ne ispari, jer je tlo veoma slabo propusno. Nadmorska visina terena kreće se od 80 do 85 m, a za pridolazak zajednice bitna je relativna nadmorska visina i mikroreljef, jer je s tim u vezi i razina podzemne vode. Fenološki ritam u prvom redu pokazuje da se sloj grmlja prvi budi te počinje listanjem, i to Crataegus oxyacantha među prvima, a zatim slijede drugi. Hrast i brijest javljaju se gotovo zajednički, a jasen dosta zaostaje i najkasnije potjera lišće. Glavno drvo ove šume je hrast lužnjak. On se javlja u svim plohama i redovito prevladava u subasocijaciji. Poznato je da su hrastovi u prirodi polimorfni, pa se prema tome u toj zajednici javlja lužnjak u nekoliko oblika koji su međusobno jako izmješani i koje zasada vodimo pod nazivom lužnjak. No svakako će u dogledno vrijeme biti potrebno detaljno proučiti postojanje formi kod hrastova nizinskog područja. Nekada se u ovoj zajednici s velikom stabilnosti javljao nizinski brijest, no on se gotovo potpuno osušio, nakon čega su nastale velike plješine. Jedino se još ponegdje 15

16 javlja vez (Ulmus leavis) jer je malo otporniji na opaku gljivičnu bolest (Ceratosromella ulmi) koja je najvjerovatniji uzročnik sušenja brijesta. Poljski jasen (Fraxinus angustifolia) također je član te zajednice, ali je očito više vezan za čiste jasenove sastojine vlažnijeg i karbonatnijeg tla. Sloj grmlja nije jednako razvijen na svim plohama. Ima mnogo šumskih površina gdje je grmlje slabo razvijeno ili ga uopće nema, no u tom slučaju tamo prevladava plava kupina (Rubus caesius), pa govorimo o facijesu te šume. Na drugim mjestima javlja se grmlje u obliku podmlatka hrasta, brijesta i jasena, dok od pravih grmova dolaze glogovi (Crataegus oxyacantha, C. monogina i C. nigra), velika žutilovka (Genista tinctoria ssp. elata), crvena hudika (Viburnum opulus), crni trn (Prunus spinoza) i dr. U sloju prizemnog rašća od svojstvenih vrsta najznačajniji su rastavljeni šaš (Carex remota) i uskolisni šaš (Carex strigosa), potom crijevac (Cerastium silvaticum), kiselica (Rumex sanguineus), plava kupina (Rubus caesius), vučja noga (Lycopus europaeus) i dr. ŠUMA HRASTA LUŽNJAKA I VELIKE ŽUTILOVKE S RASTAVLJENIM ŠAŠEM Genisto elatae-quercetum roboris caricetosum remotae Horvat Slavonska šuma, odnosno šuma hrasta lužnjaka i velike žutilovke s rastavljenim šašem proteže se mozaičnim rasporedom u nizinskom dijelu Hrvatske uz glavne rijeke Savu i Dravu i njihove pritoke. Nalazimo je rasprostranjenu u Pokuplju, pored Odre, u Posavini i Podravini. Navedenu subasocijaciju I. Horvat (1938.) smatra tipskom šumom slavonske ravnice. Razvija se u nizinama toga područja, koje većim dijelom poplavljuje indirektne poplave ili stagnirajuća površinska voda. U vertikalnom smislu nalazi se nešto niže od lužnjaka i običnoga graba, ali se na nju nadovezuje izravno ili preko šume lužnjaka s velikom žutilovkom i žestiljem ili preko šume lužnjaka i velike žutilovke s drhtavim šašem. Matična podloga je pretaloženi "močvarni prapor", gdje se razvija mineralnomočvarno umjereno izraženo tlo, slabo kisele do praktično neutralne reakcije (ph = 6,00-6,50). Klima je u širem smislu umjereno kontinentalna. Razina podzemne vode ostaje preko cijele godine dosta visoka i kreće se od 1 do 3 metra. Voda stagnira na površini vrlo dugo (lipanj, srpanj), tj. sve dok se ne ispari, jer je tlo veoma slabo propusno. Nadmorska visina terena kreće se od 80 do 85 m, a za pridolazak zajednice bitna je relativna nadmorska visina i mikroreljef, jer je s tim u vezi i razina podzemne vode. 16

17 Fenološki ritam u prvom redu pokazuje da se sloj grmlja prvi budi te počinje listanjem, i to Crataegus oxyacantha među prvima, a zatim slijede drugi. Hrast i brijest javljaju se gotovo zajednički, a jasen dosta zaostaje i najkasnije potjera lišće. Glavno drvo ove šume je hrast lužnjak. On se javlja u svim plohama i redovito prevladava u subasocijaciji. Poznato je da su hrastovi u prirodi polimorfni, pa se prema tome u toj zajednici javlja lužnjak u nekoliko oblika koji su međusobno jako izmješani i koje zasada vodimo pod nazivom lužnjak. No svakako će u dogledno vrijeme biti potrebno detaljno proučiti postojanje formi kod hrastova nizinskog područja. Nekada se u ovoj zajednici s velikom stabilnosti javljao nizinski brijest, no on se gotovo potpuno osušio, nakon čega su nastale velike plješine. Jedino se još ponegdje javlja vez (Ulmus leavis) jer je malo otporniji na opaku gljivičnu bolest (Ceratosromella ulmi) koja je najvjerovatniji uzročnik sušenja brijesta. Poljski jasen (Fraxinus angustifolia) također je član te zajednice, ali je očito više vezan za čiste jasenove sastojine vlažnijeg i karbonatnijeg tla. Sloj grmlja nije jednako razvijen na svim plohama. Ima mnogo šumskih površina gdje je grmlje slabo razvijeno ili ga uopće nema, no u tom slučaju tamo prevladava plava kupina (Rubus caesius), pa govorimo o facijesu te šume. Na drugim mjestima javlja se grmlje u obliku podmlatka hrasta, brijesta i jasena, dok od pravih grmova dolaze glogovi (Crataegus oxyacantha, C. monogina i C. nigra), velika žutilovka (Genista tinctoria ssp. elata), crvena hudika (Viburnum opulus), crni trn (Prunus spinoza) i dr. U sloju prizemnog rašća od svojstvenih vrsta najznačajniji su rastavljeni šaš (Carex remota) i uskolisni šaš (Carex strigosa), potom crijevac (Cerastium silvaticum), kiselica (Rumex sanguineus), plava kupina (Rubus caesius), vučja noga (Lycopus europaeus) i dr. ŠUMA HRASTA LUŽNJAKA S VELIKOM ŽUTILOVKOM I ŽESTILJEM Genisto elatae-quercetum roboris aceretosum tatarici Rauš Šuma hrasta lužnjaka s velikom žutilovkom i žestiljem rasprostranjena je mozaično na cijelom području istočne Slavonije i Baranje te predstavlja vezu (kariku) između mnogo vlažnije subasocijacije G. elatae-q. caricetosum remotae i mnogo suše i više asocijacije Carpino betuli-quercetum roboris, odnosno njezinih subasocijacija typicum i quercetorum cerris. Stanište ili biotop spomenute subasocijacije najbolje definiraju mikroreljef, matična podloga i tlo. Naime, fitocenoza se razvija na prostorno velikim zaravnjenim riječnim terasama, kojih je matična podloga pretaloženi prapor. Takve se terase nalaze neposredno uz velike rijeke i po svojoj nadmorskoj visini obično su više od ostalog terena. Najzapaženija je njihova golema prostornost i zaravnjenost terena. Nekada, dok su 17

18 postojale izravne poplave rijeke Save, ti su tereni neizbježno poplavljeni vodom visine 1-2 metra, ali budući da takvih poplava više nema već 60 godina zbog izvedenih melioracijskih radova, ti su tereni ostajali više manje vlažni, sviježi i suhi. Zbog toga se na njima naglo širi žestilj (Acer tataricum), jer na spačvanskom području i na području susjednih šuma jugozapadnog Srijema njemu odgovaraju upravo takvi tereni. Prilikom kartiranja šumske vegetacije tog područja uočeno je da se žestilj javlja uvijek na granicama cenoza, i to od suših na vlažnije, tj. tamo gdje prestaje obični grab javlja se odmah žestilj, pa ako se teren naglije spušta, žestilj prestaje i nalazimo ga samo u jednom uskom graničnom pojasu od nekoliko metara. Naprotiv, ako se teren samo malo spustio i postao ravan, u obliku terase, a vlaga nije velika, onda se žestilj toliko raširi i namnoži da je dominantan u sloju grmlja. Tlo tih riječnih terasa je odlično i bogato humusom. Spomenuta subasocijacija razvija se na mineralno-močvarnom glejnom umjereno izraženom tlu, slabo kisele reakcije, koje se ph kreće od 5,7 do 6,1. Brijest se u toj zajednici osušio, kao uostalom i u svim ostalim zajednicama nizinskog područja gdje je dosada rastao. Općeniti je problem za cijelu Posavinu pronaći vrstu drveća koja bi u uzgoju mogla zamjeniti odumrli brijest, ali to nije lako riješiti, pa je i danas taj problem neriješen. U opisanoj subasocijaciji spomenuta teškoća je donekle ublažena pojavom žestilja (Acer tataricum), koji svojom ekspanzivnošću prodire u sloj drveća. U sociološkom pogledu u sloju drveća najzapaženiji je edifikator hrast lužnjak i subedifikator žestilj. Njima pripada u dijagnostičkom pogledu prvenstvo, jer su stalno prisutni u subasocijaciji, i to ne samo u sloju drveća nego i u sloju grmlja (žestilj). Sloj grmlja je osobito dobro razvijen te tvori pokrovnost od 20 do 40%. Kao diferecijalne vrste za tu subasocijaciju navodimo: Crataegus oxyacantha, Crataegus monogyna, Cornus sanguinea, Acer tataricum, Acer campestre, Carpinus betulus, Prunus avium, Ligustrum vulgare, Cornus mas, Lonicera caprifolium, Corylus avellana i dr. Sloj prizemnog rašća je u odnosu na sloj grmlja slabije razvijen i ima pokrovnost 60 do 90%. Među značajnije vrste asocijacije spadaju Carex remota i Carex strigosa. Sveza i red zastupljeni su vrstama: Circea lutetiana, Rubus caesius, Rumex sanguineus, Lycopus europaeus, Veronica montana i dr. Diferencijalne vrste u sloju prizemnog rašća jesu: Brachypodium silvaticum, Carex silvatica, Torilis anthriscus, Sanicula europaea, Cynanchun vincetoxicum, Tamus communis i dr. 18

19 ŠUMA HRASTA LUŽNJAKA I OBIČNOG GRABA S CEROM Carpino betuli - Quercetum roboris quercetosum cerris Rauš Zajednica hrasta lužnjaka i običnog graba s cerom najkserotermnija je varijanta lužnjakovo-grabovih šuma, a razvija se na prostorno velikom zaravnjenom području Slavonije i zapadnog Srijema na nadmorskoj visini od 80 do 150 m. U sloju drveća dominiraju hrast lužnjak i cer, a primješani su obični grab, nizinski brijest, divlja trešnja, klen i crni jasen, dok sporadično se javljaju i lipe. Sloj grmlja čine: kalina, svib, klen, lijeska, crveno pasje grožđe, obična kozokrvina, glogovi, žestilj, drijen, crni trn, obična bazga, divlja kruška i dr. U sloju prizemnog rašća najznačajniji su: Stellaria holostea, Galium silvaticum, Geum urbanum, Viola silvestris, Anemone nemorosa, Asperula odorata, Polygonatum latifolium, Glechoma hederacea, Hedera helix, Fragaria vesca, Tamus communis, Ruscus aculeatus i mnoge druge. Detaljnije o šumskim zajednicama može se vidjeti u monografiji "Šume u Hrvatskoj", Zagreb EKOLOŠKO-GOSPODARSKI TIPOVI Pod ekološkogospodarskim tipom smatra se određena površina šuma i šumskog zemljišta koja ima slične ekološke i gospodarske značajke o kojima ovisi normalan način gospodarenja. Iz toga proizlazi da bi određivanje tipova šuma imalo za cilj ustanoviti najpovoljniji uzgojni oblik, ophodnju, promjer sječive zrelosti, normalnu proizvodnju, kao i ostale optimalne uzgojne faktore, a sve u svrhu potrajnog gospodarenja i što veće i kvalitetnije proizvodnje drvne mase (racionalno gospodarenje šumama). No, moramo napomenuti da se sastojinama ove gospodarske jedinice gospodari po uređajnim razredima, a ne po ekološkogospodarskim tipovima. U oznaci EGT-a simboli imaju slijedeće značenje: - rimski broj označava područje (II - Panonsko područje) - veliko slovo abecede označava zonu vrste drveća (G - zona hrasta lužnjaka i poljskog jasena) - arapski broj označava broj tipa. 19

20 Ekološkogospodarski tipovi obuhvaćeni zaštićenim krajolikom Vuka su: - II - G zastupljena na 28,39 ha, - II - G zastupljena na 37,85 ha, - II - G zastupljena na 3,68 ha, - II - G zastupljena na 410,06 ha. II - G - 30 Karakteristična zajednica ovoga tipa je šuma poljskog jasena s kasnim drijemovcem (Leucoio - Fraxinetum parvifoliae Glavač), raščlanjena na dvije subasocijacije: tipična (subass. typicum Glavač) i s crnom johom (subass. alnetosum glutinosae Glavač). Sve sastojine ovog zaštitnog krajolika pripadaju tipičnoj subasocijaciji. Tlo je amfiglej, hipoglej i pseudoglej - glej. Najpovoljniji sastojinski oblik je jednodobna čista jednolična sjemenjača normalnog stanja, u stadiju zrelosti. U ovom tipu mogu pojedinačno rasti lužnjak na sušim, i crna joha na vlažnijim tlima. Uspostavljanjem normalnog stanja, uz utvrđenu ophodnju od 90 godina i promjer sječive zrelosti srednjeg sastojinskog stabla poljskog jasena 44,0 cm (suša varijanta) ili 36,5 cm (vlažnija varijanta) može se postići ukupna proizvodnja od 874 m 3 /ha (suša varijanta) ili 641m 3 /ha (vlažnija varijanta). Cilj gospodarenja je proizvodnja furnirske i deblje tehničke oblovine poljskog jasena. II - G - 21 Geološka podloga su močvarni prapor, aluvijalni nanosi, glinaste ilovine te ilovine i gline. Karakteristična zajednica je šuma lužnjaka s velikom žutilovkom subasocijacija sa žestiljem (Genisto elatae - Quercetum roboris Horvat subass.aceretosum tatarici Rauš). Tlo je močvarno glejno, hipoglej, i amfiglej. Najpovoljniji sastojinski oblik je jednodobna čista jednolična sjemenjača normalnog stanja u stadiju zrelosti. Uz utvrđenu ophodnju lužnjaka od 120 godina i promjer sječive zrelosti od 45,5 cm, može se postići ukupna prizvodnja od 1001 m 3 /ha. Kod normalnog stanja, optimalna količina prometnica je 17,5 m/ha, a udaljenost privlačenja iznosi 315 m. Lužnjak treba obnavljati prirodnim pomlađivanjem oplodnom sječom. Pomladno razdoblje traje do 20 godina. Tijekom pomladnog razdoblja tlo treba pripremiti, uklanjanjem grmlja i korova, te rahljenjem. Ukoliko prirodna obnova ne uspije, preporučuje se sjetva 600 kg žira ili sadnja 5000 sadnica lužnjaka na 1 ha čiste površine za pošumljavanje. Cilj gospodarenja je proizvodnja furnirske i pilanske oblovine lužnjaka. 20

21 II - G - 20 Geološka podloga su aluvijalni nanosi ilovine, gline, pijeska i šljunka, riječne terase, poludinske naslage, organogensko - barski sedimenti i les. U ovaj tip uključena je zajednica šuma lužnjaka s velikom žutilovkom (Genisto elatae - Quercetum roboris Horvat) i njezine subasocijacije: tipična (subass. typicum), s drhtavim šašem (subass. caricetosum brizoidis Horvat) i s rastavljenim šašem (subass.caricetosum remotae Horvat). To su poplavne šume lužnjaka, od kojih je subasocijacija s drhtavim šašem umjereno, a s rastavljenim šašem izrazito vlažnija od tipičnog oblika. Tla su amfiglej, hipoglej, pseudoglej i semiglej, a ekstremno su kisela. Najpovoljniji sastojinski oblik je jednodobna čista jednolična sjemenjača normalnog stanja, u stadiju zrelosti. Uz utvrđenu ophodnju lužnjaka od 120 godina, kod normalnog stanja i promjera sječive zrelost srednje sastojinskog stabla od 53,0 cm, može se postići ukupna proizvodnja od 1139 m 3 /ha. Optimalna količina prometnica je 19,0 m/ha, a srednja udaljenost privlačenja iznosi 290 m. Lužnjak treba obnavljati oplodnom sječom. U pomladnom razdoblju ne treba potpuno uklanjati podstojnu sastojinu, već dio stabala ostaviti radi zastiranja tla. Tijekom oplodnog razdoblja treba tlo pripremiti za primanje sjemena, uklanjanjem grmlja i korova, žetvom trave i rahljenjem tla, a pripremu početi najkasnije iza drugog zahvata. Ako prirodna obnova ne uspije, preporučuje se saditi 4000 sadnica na 1 ha. Cilj gospodarenja je proizvodnja furnirske i pilanske oblovine lužnjaka. II - G - 11 Geološka podloga je kontinentalni prapor. Karakteristična je zajednica šuma lužnjaka i običnog graba subasocijacija s cerom. Tlo je smeđe, lesivirano, djelomice ilimelizirano. Poplavnih i podzemnih voda nema. Najpovoljniji sastojinski oblik je jednodobna mješovita sjemenjača normalnog stanja u stadiju zrelosti. Optimalan omjer smjese mijenja se tijekom razvoja sastojine. U doba sječne zrelosti trebao bi imati 100 % vrijednosti normale čiste sastojine lužnjaka i 20 % normale čiste sastojine običnog graba. Lužnjak je u nadstojnoj, a grab u podstojnoj etaži. Uspostavljanjem normalnog stanja, uz utvrđenu ophodnju lužnjaka od 140 godina i promjer sječive zrelosti srednjeg sastojinskog stabla lužnjaka od 50 cm, može se postići ukupna proizvodnja drvne mase od 1147 m3/ha. Za običan grab i ostale listače preporučuje se ophodnja od 70 godina, pa su tako u jednoj ophodnji lužnjaka dvije ophodnje običnog graba. 21

22 Lužnjak treba obnavljati prirodnim podmlađivanjem oplodnom sječom. U fazi pomlađivanja ne treba uklanjati obični grab, već ga treba ostaviti u sastojini do dovršnog sijeka. Tako će se omogućiti razmicanje krošanja lužnjaka, ali da tlo bude uvjek zastrto sa % površine. Ukoliko prirodno pomlađivanje ne uspije, preporučuje se saditi 4000 sadnica lužnjaka na jedan ha čiste površine za pošumljavanje. Kako je u tom tipu dosta često slab urod sjemena, predlaže se prije dovršne siječe posaditi 500 kg žira na 1 ha. Uzgojni radovi u tom tipu su vrlo intenzivni, a to su njega podmlatka i mladika, čišćenje koljika i prorjede. U tom tipu velike prinose daje crni orah, pa se preporučuje saditi 2500 njegovih sadnica po ha. Za crni orah se preporučuje ophodnja od 80 godina, u kojoj se može postići srednji sastojinski prsni promjer od 41 cm i ukupna proizvodnja od 852 m 3 /ha. Cilj gospodarenja je proizvodnja furnirske i pilanske oblovine lužnjaka, te tanje pilanske oblovine i prostornog drva ostalih vrsta drveća. Tumačenje ekološkogospodarskih tipova su preuzeti iz studije Uputstva za izradu karte ekološkogospodarskih tipova brdskog i nizinskog područja Republike Hrvatske (II) u izdanju Šumarskog instituta Jastrebarsko, Zagreb OPĆEKORISNE FUNKCIJE ŠUMA Napretkom tehničke civilizacije došlo je do povećane potrebe za drvnom sirovinom koja je glavni materijalni proizvod šuma. Međutim znanstvena istraživanja na raznim područjima ljudske djelatnosti dovela su do saznanja da su posredne koristi što ih šuma pruža višestruko veće od vrijednosti proizvedene drvne mase tijekom cijele njene ophodnje. Riječ je o općekorisnim funkcijama šuma koje su opisane u čl. 3 "Zakona o šumama" (Narodne novine br. 140/05, 82/06 i 129/08). 22

23 Sažet prikaz te prosječne ocijene općekorisnih funkcija šuma prema obrascu O-16 donosimo u narednom tekstu: - Zaštita zemljišta, prometnica od erozije, bujica i poplava 63 boda ocijena 1,0 - Utjecaj na vodni režim i hidroenergetski sustav 103 boda ocijena 1,6 - Utjecaj na plodnost tla i poljodjelsku proizvodnju 134 boda ocijena 2,1 - Utjecaj na klimu 173 boda ocijena 2,7 - Zaštita i unapređenje čovjekova okoliša 189 bodova ocijena 3,0 - Stvaranje kisika i pročišćivanje atmosfere 126 bodova ocijena 2,0 - Rekreativna, turistička i zdravstvena funkcija 189 bodova ocijena 3,0 - Utjecaj na faunu i lov 121 bod ocijena 1,9 - Zaštitne šume i šume s posebnom namjenom 567 bodova ocijena 9,0 Ukupno OKFŠ za šume u sklopu zaštićenog krajolika Vuka 1665 bodova ocijena 26,4 Zaštita zemljišta, prometnica od erozije, bujica i poplava Tlo je izvrgnuto raznim oštećenjima koja utječu na smanjenje njegove plodnosti. U najviše slučajeva postoji izrazitija erozija u višim dijelovima slivnog područja, bujično djelovanje u srednjim dijelovima, te poplave u najnižim dijelovima. Za promatrano područje veći značaj mogu imati poplave čiji su štetni utjecaji uglavnom svedeni na minimum zbog obraslosti terena. Sve tri navedene pojave međusobno su usko povezane, a posebno ako se govori o pluvijalnoj eroziji, bujicama i poplavama. One su uvijek vezane jedna na drugu, a uzrokuju ih oborine. Erozija je ravnanje i odnošenje površinske zemljine kore, te odlaganje nanosa. Postoje različite vrste erozije prema silama koje uzrokuju razaranje i odnošenje zemljišta. Vodna erozija nastaje otjecanjem vode niz površinu kad je količina vode veća od infiltracijske sposobnosti tla. Pluvijalna erozija nastaje udaranjem kišnih kapi koje razaraju strukturne agregate tla, dok eolska erozija nastaje djelovanjem vjetra. Bujice su nagle pojave snažnog i kratkotrajnog djelovanja voda kamenog ili blatnog karaktera koji teku djelovanjem gravitacije u stvarnom koritu, a mogu nastati i na gotovo ravnom terenu. Poplave nastaju porastom vodostaja u rijekama i jezerima do iznad razine gornje konture obale, te se voda preljevanjem širi u zaobalna područja. Voda se zadržava kraće ili dulje vrijeme, a zatim se poslije uspostavljanja ravnoteže u dotoku i oticanju vode povlači u svoje korito. 23

24 Šumska vegetacija znatno smanjuje uvijete za nastanak ovih pojava. Drveće i grmlje na lišću, granama, kori i deblu zadržava vodu, a listinac i humus pogoduju povećavanju upojne moći tla. Tako znatan dio oborina na površinama pod šumskom vegetacijom uopće ne dođe do tla, a onaj koji dođe tlo uglavnom apsorbira, a samo manji dio otiče. Nadalje, šumska vegetacija ublažava kinetičku energiju kišnih kapi, a podzemnim dijelovima (korjenjem) učvršćuje tlo i poboljšava njegovu infiltracijsku sposobnost. Za šume u sklopu zaštićenog krajolika Vuka veći značaj može imati erozija tla nastala bujičnim djelovanjem i poplavama. Utjecaj na vodni režim i hidroenergetski sustav Na vodni režim promatranog područja djeluje šuma u svakom pogledu povoljno. Vodni režim sagledava se kroz ciklus oborina, površinskog otjecanja, podzemnog otjecanja i isparavanja. Šuma sudjeluje u svakoj od navedenih faza ciklusa kruženja vode. Tekuća oborinska voda veže se na području pod šumom intercepcijom i upijanjem tla. Šumsko tlo zbog rahlosti koju mu daje mreža korijenja te biljni ostaci i specifični živi svijet koji živi u tlu može brzo upiti velike količine vode. Samo listinac sposoban je upiti količinu vode koja 5-10 puta premašuje njegovu težinu. Šuma osigurava i regulira napajanje podzemnih tokova tijekom cijele godine. Pored toga šuma je i pročišćivač vode. Zbog nižih ljetnih temperatura te slabijih zračnih strujanja što utječe na procese isparavanja vode unutar sastojine, relativna vlaga zraka u šumi znatno je viša nego izvan nje. Isparavanje vode s površina pod šumom odvija se kroz procese evaporacije i transpiracije. Na šumskim staništima evaporacija je manje izražena nego izvan nje, a ovisi o temperaturi, zasićenju zraka, tlaku i zračnim strujanjima. Osim evaporacijom šumsko tlo gubi vodu transpiracijom biljaka. Transpiracija ovisi o vrsti drveća, lisnoj masi, vlazi tla, osvjetljenju, temperaturi, vjetru. Tako npr. šumsko drveće reagira pojačanom transpiracijom kod prekomjernog nagomilavanja vode u tlu, čime fitocenoza direktno utječe na ravnotežu i ustaljivanje vodnog režima tla. Zbog ove činjenice ako se reducira broj stabala na sušim staništima, smanji se vlažnost tla u njegovom najgornjem, površinskom sloju i povećava sadržaj vode u korijenovoj zoni. Trajni poremećaj obraslosti ovih šuma sigurno bi se negativno odrazio na vodni režim. 24